Između dva bola,
u noći koja ne može opstati bez beline,
sakupljam sva svoja zavaravanja
i odričem se reči za molitvu veka,
jer, u ovom duboko urezanom sečivu sna,
uzalud čaraju poetike
kada o tome ćuti ptica zajednička.
I uzalud jedan svetao krug
obilazi nebesne riznice
i krade zvezdane kiše
kad svako spava u svome svetu
a svet izvan njega.
Нема коментара:
Постави коментар