недеља, 23. јануар 2011.

PREĆUTANO

ponovo
usisavam limfu iz reči
koje liče
na mene začaranu
obešenu
oko vrata
tišine
pre nego što sam
prećutano
stavila u pesmu.


Аутор Slobodanka Živković · понедељак, децембар 6, 2010

TRENING PRED LAJPCIG

Neoprezno
ali svakako ne bez namere
anđelima onemogućava
prizor
vidljivom još od Ararata.
Kada se umori
poezija nestaje
kao poslednji žrvanj
u tek započetoj budućnosti
pline u sablast
sopstvene ravnodušnosti
nadomak pesnika
Jevrejina
što skočio je s mosta u Senu
za ljubav nerođenih.

Аутор Slobodanka Živković · петак, децембар 17, 2010

ISKUSTVO

Veri Blagojević Ugrinov,
što sadržana je već u reči ZAUVEK.

Tamo
u gluvim procepima tišne
gde mračim belinu papira
gde jedem pred san
presan hleb
lepote
tegobe
gde padam s visine
u iskustvo
tek rodjenog
sa strahom
nadom
u blizinu
neke milosti
tamo bih
u zlo doba
da nazrem ljubav
znak i posledicu
dugog snega.

Аутор Slobodanka Živković · недеља, децембар 19, 2010

GOVORIO - NE GOVORIO

to dolazi kao san
ili suza ... ili kap rose
ne znaš
da li je bilo ili ne
dok bludimo
sred raznih katakomba
kao da smo juče
sišli sa piramide
a trebalo je
da sve oko nas
kako treba bude
ali noć je uvek sledeća
za sve prigodna
okolo joj svita
dobro naučena da krije misli
ni zračak sumnje da ne padne
a zašto sve to?
a čemu to sve
kad sve protiče
i ističe
(kako banalno
a opet divno
da svet se kreće)
ravnodušnost je prvi greh
a opet
govorio-ne govorio
pretvaranja tu nema
prošlo je vreme pesnika
Gospode kad pre?
i samo
u životopisu velikana
još drsko zelenih
na ćutanje je stavljen vosak
da istini ne bude gore
dok se mi ne uspravimo
iz struka ili
rano je još
uzme li se u obzir sve.


Аутор Slobodanka Živković. Написано датума: уторак, Јануар 18, 2011 у 7:19 по подне