субота, 1. април 2017.

JABUKA

Napor volje
I veoma finog ponosa
Jednom će
Kada se naša pamćenja
Ponovo susretnu
Nastaviti da ispunjava
Sledeću budućnost kao
Prvi plod sladostrasne civilizacije
U čijoj semenki je zapisano
Postojim kakva jesam
Jer uporište je moje u mirisnom pupoljku
Na grani sa koje sam prvi put ubrana
Da množim svetove i to je dosta
Slobodanka Živković

NE OSVRĆI SE

Opozovi svet od juče
Poštedi sebe tog prizora
Opozovi pogled u ništa
Vreme čini čuda
Ako ništa od toga ne možeš
Onda napiši pesmu
O cvetu kukolja koji vene
I ne osvrći se
Jer zuje vretena
(kako Parka reče)
Stižu okrutniji dani
I samo je u pesmama
Sud
Sat tvoj sopstveni
Dok svi zapisi ne budu
Raspečaćeni
Slobodanka Živković