петак, 1. април 2011.

POEZIJA S MESOM

Ko ima
izoštreno uho
širom otvorene oči
i ruke ispružene napred
i um za sutrašnjicu stvoren
čuće
kako zavija
(oštar krešendo)
kao jednom sirene
na današnji dan
videće
kako crna nevidljiva
vijuga preko planina
i okeana
prelazi male
i velike reke
zalazi
u najdublju prošlost
znaće
sve o radosti onih
koji sanjaju da su mrtvi
ali šta mari
i mesec se pomerio
u gušećoj ekstazi
i okean se propeo
na gradove od skeleta
ne mora da bude ljubavi
ne mora da bude dobrote
ne mora da bude oproštaja
poezija s mesom
(ukus sutrašnjice)
pisaće se
naopačke
‚‚pazi ujeda‚‚
dan
koji sviće.


Slobodanka Živković

Нема коментара:

Постави коментар