Neoprezno
ali svakako ne bez namere
anđelima onemogućava
prizor
vidljivom još od Ararata.
Kada se umori
poezija nestaje
kao poslednji žrvanj
u tek započetoj budućnosti
pline u sablast
sopstvene ravnodušnosti
nadomak pesnika
Jevrejina
što skočio je s mosta u Senu
za ljubav nerođenih.
Аутор Slobodanka Živković · петак, децембар 17, 2010
Нема коментара:
Постави коментар